Jel' Milka ili Stipe?

Zaista ne znam dašto se namjerno stvorila umjetna afera oko šarmantne Sanje Kalumbure? Žena se kandidirala za šeficu Fonda za zaštitu okoliša. Imala je najbolje reference, uostalom kao i njezin brat Dean kojeg je također aktualna ministrica Holy zaposlila u Fondu. Dean Kalumbura postao je navodno konzultant za otpad. Bojim se, koliko smeća i otpada ima u Hrvatskoj, da će Deanov radni dan trajati 24 sata. U aferi Kalumbura naša crnokosa Ministrica je potpuno čista. Tušira se svaki dan. Uostalom nije ona HDZ-ova ministrica da joj se gleda pod povećalom svaka mrljica na tijelu! Šarmantna Sanja Kalumbura, osim što je ispunjavala sve uvjete za šeficu Fonda, priložila je molbi besprijekornu potvrdu kako se protiv nje ne vodi nikakav kazneni postupak. Naravno, u tom trenutku nitko u Hrvatskoj (osim Mladinea) nije imao pojma da je protiv nje bila još 2010.g., podignuta optužnica koja je stupila na snagu, a što je bilo objavljeno čak i u našem vrlom tisku. Zakazala je naša kolektivna hrvatska memorija pamćenja! Naša crnokosa ministrica vjeruje ljudima dok se ne dokaže suprotno. Kad je napokon dokazano kako protiv njene Sanjice postoji optužnica, Ministrica se ipak nije tako lako dala! Kaže kako joj je Sanjin odvjetnik rekao da je ta optužnica (kako bi rekao ministar Čačić) jedno sranje i čim se sutkinja koja vodi predmet vrati s bolovanja, optužnicu će odbaciti, tj. sutkinja će ju poderati i baciti u koš sa ostalim smećem i otpadom. Sanjin odvjetnik pak tvrdi kako Ministricu uopće ne pozna pa joj ništa nije ni rekao. Na noge odmah skočiše sujetni suci koji nikada nisu čuli za poderane i odbačene optužnice, pa je naša Mirela morala odmah začkomiti da ne nastane još veći belaj! Javio se i glasnogovornik Općinskog suda u Zagrebu koji nam je otkrio Ameriku svojom tvrdnjom da je griješiti ljudski, ili tako nešto… Kaže glasnogovornik kako dvije službenice koje rade na izdavanju takvih potvrda godišnje izdaju oko 38 000 istih, a kobnog dana 6. veljače o.g., izdale su 110 potvrda o nekažnjavanju i sl. Naravno, tko bi drugi nego baš te službenice kojima se eto desilo sranje obrat bostan! Zna glasnogovornik da postoji Zakon o državnim službenicima i namještenicima po kojem naročito namještenici ne smiju ništa namještati čak i ako bi to bila skrivena želja naše nove šefice Fonda i naše crne Ministrice. Zato će, ako se utvrdi da je kriva, baš jadna namještenica Suda otprhnuti s otkazom u ruci kao još jedan doprinos nezaposlenosti u Hrvata. Sanja Kalambura smatra da namještenica Suda nikako ne može biti kriva jer je optužnica puna neistina i sve joj je to smješteno da bi ju se osudilo u nekakvom namještenom procesu protiv nje. Sve do sada ovo djeluje kao tipična hrvatska priča i moglo bi se čak i provariti tek uz osmjeh ili uzdah!

Ipak, moj lički mozak nikako ne može shvatiti kako to da je Sanja, ljubimica naše Ministrice, otišla 6. veljače o.g., na Općinski sud u Zagrebu i zatražila potvrdu o tome da se protiv nje ne vodi kazneni postupak kad je znala i imala doma pravomoćnu optužnicu protiv sebe. Kako je samo vidovito znala da će nesretna namještenica pogriješiti baš u njenom slučaju i izdati joj odmah potvrdu da se protiv nje ne vodi kazneni postupak. Kad joj se ostvarilo snoviđenje, nije valjda luda da upozori jadnu smušenu namještenicu kako ona ima protiv sebe pravomoćnu optužnicu, doduše punu neistina, ali ipak optužnicu! Iz Vladine koalicije kažu da se sve to desilo slučajno! A Ličani kažu: «Kad slučaj hoće i mrtvac prdne!» Eto, to vam je hrvatska priča – Sanja i Ministrica nisu ništa krive, kriva je jedino namještenica Općinskog suda kojoj prijeti otkaz!!! Bravo za hrvatsku pravdu i poštenje političara! Priča, siguran sam, neće završiti otkazom namještenice jer bi u suprotnom ona mogla progovoriti kako joj se baš taj dan i u tom slučaju desila pogreška! A tada bi desničari odmah počeli novu vlast uspoređivati sa starom HDZ-ovom, onom korumpiranom i ozloglašenom. Zamislite samo što bi bilo da se takav slučaj desio nekom HDZ-ovom ministru… Pokojni profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu Milan Kaić jednom je rekao: «Nisu svi političari jednaki. Neki su jednaki, a neki su još i gori!»

Ne daj Bože da mu se nešto desi

Stipe Mesić je počeo svoj briljantni predsjednički mandat morbidnim vicevima o svom prethodniku tek pokopanom dr. Franji Tuđmanu. Dok je Tuđman bio živ pjevao je Mesić ustaške pjesme po Australiji i gubio čekove dijaspore namijenjene nabavci oružja. Bio je ono što je u stvari uvijek i bio – poltron koji se gurao prvo u blizinu Tuđmana, a kasnije onih koji su iz inozemstva Tuđmana rušili. Kad su Šušak i Tuđman «slučajno» umrli u kratkom razdoblju jedan iza drugoga nakon «uspješnog» liječenja u istoj bolnici u SAD-u, Stipe je, kartaški rečeno, došao napokon opet na štih! Prvo je umirovio sve generale koji su izrasli iz Domovinskog rata i koji su najzaslužniji da smo u njemu pobijedili. Mesić i Butković, politički pronicljivi kakvi već jesu odmah su skužili kako ti generali kuju vojni udar kako bi INU-u poklonili Mađarima. Šteta što i Ivo Sanader nije bio general pa da i njega Mesić već tada smjeni i umirovi! Kolike bi naš štete poštedio! Umjesto toga Mesić je, nakon umirovljenja generala, sam krenuo u ofenzivu nanošenja «koristi» zemlji. Razvio je zavidnu diplomatsku aktivnost, uspostavio prisne i prijateljske odnose sa liberalnim demokratima i antifašistima sličnim njemu Gadafijem i Castrom, potom i sa neimenovanim brojem Finaca. U Beč je poslao svog ambasadora dobre volje Sašu Perkovića na pregovore sa generalom Zagorcem. Kako je ta briljantna i «legalna» misija završila znamo – Zagorec je dobio sedam godina zatvora. Po Mesiću je trebao dolijati i Ivić Pašalić, ali je tu iz neobjašnjivih razloga zakazalo pravosuđe (tko zna možda on i Pašalić i nisu bili takvi neprijatelji kakvima su se prikazivali u javnosti). Bio je navodno ljut kad su mu rekli kako nema dovoljno dokaza protiv Doktora. Nije ih bilo ni protiv Zagorca, ali njemu je ruka pravde ipak zavrnula vratom!

Za cijelo to vrijeme svog predsjednikovanja i borbe protiv kriminala i za pronalaženje izgubljenog novca za naoružanje (osobito čekova) Stipe je marljivo štedio kako kaže istinoljubiva i objektivna Stipina bliska prijateljica Štefanija Balog. «Kako vas nije sram pitati ga od kuda mu novac?» pita ogorčena Štefica novinare i javnost. Valjda vjeruje da je on štedljiv kao arapski šeik. Ona zna kako Stipe uvije kad popije kavu, jednu vrećicu šećera stavi u šalicu kave, a drugu spremi u džep. Tea tako da, ako ga – ne daj Bože – zaustavi prometni policajac zbog prekršaja, on otvori prozor, lukavo pogleda policajca i kaže: «Evo, majstore, neka bude za kavicu!» i tutne mu vrećicu šećera u ruku! Takvom štediši, koji je sigurno široke ruke prema prometnoj policiji, zlobnici imputiraju da nešto mulja s lovom kojom je kupio dva stana i dvije garaže u elitnom dijelu Zagreba. Stipe se samo smije na sva ta zapitkivanja odakle mu lova. «Dali mu prijatelji, ali neće ih valjda izložiti očima poreznjaka i odati tko su zapravo!» Koliko su mu dobri prijatelji vidi se i po tome što su mu lovu posudili šest mjeseci nakon što više nije morao ispunjavati imovinsku karticu! Ma, tražio je možda on tu lovu od prijatelja još dok je bio na Pantovčaku, ali pravi prijatelji, kakvi već jesu, nisu mu je tada htjeli dati da pokvareni HDZ-ovci i desničari ne bi rekli kako je to neka protuusluga. Eto, prvi pravi Stipini prijatelji Lijanovići sad priznaju kako mu doduše nisu pozajmili lovu za stanove i garaže, ali su mu sufinancirali predsjedničku kampanju. Čak se tuže kako unatoč date love nisu od toga imali nikakve koristi! Znaju Lijanovići da bi se moglo uskoro zakuhati i oko Stipe, pa bolje priznati da si lovu dao, ali i da je to bilo utaman! Ovako Lijanovići neće dolijati zajedno sa Stipom! U žalbi protiv presude u predmetu protiv novinara Darka Petričić (koji predmet je Mesić izgubio!) Stipe tvrdi kako je novac za stanove pozajmila supruga Milka. On je uvijek bio džentlmen! Milka je doista krajnje simpatična, mirna i samozatajna dama bez i jedne mrlje u životopisu, bila je nenametljiva i dostojanstvena i dok je bila prva dama Hrvatske. Baš nju je Stipe izabrao da pozajmi od tajanstvenih prijatelja dva milijuna kuna, a vratit će im ona od svoje mirovine koja iznosi 2.500 kn mjesečno! Meni je to potpuno uvjerljivo i krajnje džentlmenski, ja Stipi vjerujem svaku riječ! Vjeruju mu sigurno i svi gledatelji Žikine dinastije i siguran sam da bi sutra opet glasovali za njega ma za što da se kandidira. Možda za predsjednika HDZ-a! Neka, jedan je Stipe! Hrvatska je puna zlobnika koji se samo cerekaju tvrdeći kako su tajanstveni prijatelji Stipe Mesića još jedan neukusni vic bivšeg Predsjednika RH.

Kad je već notorna Ankica Lepej pronašla na legalnom Tuđmanovom računu u banci današnji iznos od 100.000 eura, Stipe je trijumfirao. Takvu amatersku pogrešku, kao što je napravio Tuđman da lovu od autorskih honorara za knjige drži legalno na računu u banci, Stipe sigurno neće napraviti. Neka se javnost, mediji i državno odvjetništvo malo pomuče ako žele riješiti zagonetku Stipina novca za stanove i garaže. Ne zna se ni tko je zajmodavac ni tko je zajmoprimac jel' Milka ili Stipe! Ako se baš mora nekoga nagaziti, bolje Milku! Svijet se sažalijeva nad kolateralnim žrtvama, a one su cijena uspjeha akcije! Nekako imam loš osjećaj da se oko našeg voljenog Stipe polako počinje formirati nekakav nevidljivi obruč. Bože, ako se nešto loše desi našem Stipi, tko će onda obavljati časnu dužnost našeg političkog patrijarha, ulogu koju Stipe pažljivo i samodopadno izgrađuje u javnosti. Po mojoj procjeni bilo bi mu probitačnije da se proglasi najboljim političkim vic-maherom negoli političkim patrijarhom. Najme riječ patrijarh nekako previše asocira na riječ «patria», pa bi moglo doći danas-sutra do neke kobne zabune! Još je Seneka rekao: «Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava!»

Službe u finišu izbora u HDZ-u

Izborni sabor HDZ-a je pred vratima. O tom famoznom Saboru ovisi previše toga da bi se dopustilo njegovo odvijanje po glupim demokratskim pravilima. U igri su ipak četiri doktora i jedan doktor za doktore – Karamarko. Moj omiljeni kolumnista Milan Ivkošić smatra da je Karamarko siguran izbor, između ostalog, i stoga jer je izvorni HDZ-ovac, barakaš od 1990.g. Možda je Milanova prognoza točna. Što bi bilo kad bi na izbornu skupštinu HSS-a banuo mlađahni kandidat s dokazom da je sa pok. Stjepanom Radićem osnivao stranku. Tako daleko u prošlost mogao bi otići jedino Josip Manolić jer je on bio jako dobar sa seljacima u okolici Bjelovara, napose nakon 8. svibnja 1945.g. On bi možda bio također dobar kandidat za šefa HDZ-a. Naime, dolazi iz istih struktura kao i Karamarko. Obojici je Stipe Mesić moralna vertikala. Uostalom i Mesić i Manolić su bili izvorni HDZ-ovci i barakaši, a Karamarko je bio dva puta šef izbornog stožera Stipe Mesiću. Druga moralna vertikala je naš blaženi don Grubišić od kojeg se svaki čas očekuje da prođe Jadransko more u japankama kako bi naudio zločestoj Crkvi koja mu ne dopušta baviti se aktivno politikom. Ovih je dana i veliki knez Zadra Božidar Kalmeta čvrsto stao iza Karamarka jer je svojim suptilnim uhom za smjer puhanja političkog vjetra osjetio kako su se službe uključile u finiš kampanje u HDZ-u. Neće to valjda prepustiti nekim tamo naivnim i poštenim doktorima da vode prvu opozicijsku stranku u Hrvata! Kaže Kalmeta da kud' Tomislav tud' i ja! Moj favorit Milošević kao da se predao! Možda nema uza se prave službe! Šteta! Domagoj je previše uspio u biznisu, a to se u Hrvatskoj ne cijeni. Cijeni se samo uspjeh u politici. Onima koji iz sjene izabiru čelnike u HDZ-u posebno je stalo da prvi čovjek bude prosječnog ili čak lošeg imovinskog stanja, bez smisla za biznis i ekonomiju, tako će biti prihvatljiv članstvu i neoprezan na zamke koje mu se mogu postaviti ako bi htio voditi neku svoju, neovisnu politiku u Stranci. Evo, i Sanader je uspio u «biznisu», pa kamo ga je to dovelo! U Sanaderovu slučaju nezgoda je to što je uspio u biznisu nakon što je postao predsjednikom HDZ-a i Vlade, a u Miloševićevom što je postao uspješni gospodarstvenik prije negoli bi postao predsjednikom HDZ-a. Zato mi se čini da je Karamarko prihvatljivo rješenje za HDZ-ovce: voljeli su ga i Mesić i Sanader, još samo da ga blagoslovi don Ivan Grubišić! Onda je siguran kao da je bio u posjetu kod Pape! Ni Sanja Kalumbura nije imala bolje reference kad je bila izabrana u Fond. Nakon 20. svibnja vidjet će se čija je majka crnu vunu plela! Hoće li se veseliti Mesić, Jopsipović, Milanović, Šeks i Kosorica ili će se veseliti Karamarko, uz zadovoljni osmjeh Mesića, Manolića i Ivkošića. Ako pobijedi Kosorica u SDP-u neće biti samo obično zadovoljstvo već će sigurno otvoriti šampanjac jer to znači dugogodišnju galvanizaciju navodnih Socijal-demokrata u Banskim dvorima. SDP-ovci su demokrati, ali pridjev «socijal» je nepotreban. Neka izađu na ulicu i uvjere se što građani misle o njihovoj socijalnoj politici. I Hitlerova se stranka zvala «nacional-socijalistička», ali je povijest pokazala da tu od socijalizma nije bilo ništa. I tu se pio šampanjac kao što će u SDP ako Jadranka i Šeks uzjašu pobjedničkog konja. Volim rusku poslovicu: «Šampanjac pijemo i šibice štedimo!»

Objavio: dnevno.hr