Alternativa putu samouništenja nacije postoji!

Kad sam započeo s pisanjem ovih tekstova namjera mi je bila i nakon nelegitimno i upitno legalno provedenog referenduma o Eu, nastaviti bitku za suverenu Hrvatsku isticanjem negativnih posljedica poltronske politike koju euforičari i njihova dvorska služinčad nazivaju „izborom koji nema alternativu“. Već ovo malo vremena koje je proteklo nakon odluke koju je, suzdržavši se od izlaska na referendum, hrvatski narod praktično prepustio u ruke glasačkoj mašineriji političkih stranaka udruženih u tzv. „savez za Eu“, pokazalo je nakaradnost i štetnost politike kakvu nositelji tog protuhrvatskog saveza vode više od jednog desetljeća.

Posljedice referendumske odluke donesene temeljem laži, prikrivanja istine pa čak i otvorenim prijetnjama glasaćima, počeli smo osjećati odmah nakon provedenog referenduma. Tvorci obmane o „medu i mlijeku“ više nisu imali razloga održavati iluziju o Eu kao zemlji demokracije, poštenja i blagostanja i svakim novim danom sve više se otkriva pravi karakter nemilosrdne bankarsko – birokratske diktature, živog blata u koje su ogrezli narodi zemalja ulaskom u Eu tvorevinu. Neodrživo stanje u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Irskoj i još mnogim državama nagovješteno je već tada, a ogromno nezadovoljstvo stanjem i načinom vođenja unije pokazivali su i narodi zemalja koje do tada nisu duboko ogrezli u krizu.
Poruke upozorenja nisu mogle nadjačati propagandnu mašineriju koja je pokrenuta umjesto provođenja javne rasprave temeljene na argumentima i informacijama o obvezama koje su vlastodršci godinama neovlašteno potpisivali, skriveni od javnosti. Medijska blokada i manipulacija medijskim prostorom zaustavile su poruke upozorenja koje smo prije referenduma pokušavali prenijeti biračima, koji su mogli i trebali izaći na referendum i odlučiti o sudbini Hrvatske.

Danas ne vidim smisao dodatno upirati prstom u činjenicu da smo bili u pravu kad smo upozoravali na obmanu i manipulaciju. Bili smo u pravu kad smo upozoravali da će svoj karakter bruxelleska birokracija i njihovi vazali u vrhu hrvatske politike tek pokazati i da je njihova namjera pokoriti Hrvatsku i hrvatskog čovjeka, te u potpunosti okovati ga u lance duga i ovisnosti o kreditu i kamati. Ne vidim smisao pojašnjavati nešto što je svima očito, ali vidim smisao govoriti i pisati o tome kako se suprotstaviti i zaštiti.

Tvorci obmane o „putu bez alternative“ znaju da je narod svjestan postojanja alternativnog puta, puta kojim će uskoro krenuti sve države, bolje rečeno narodi. Alternativa globalnom podjarmljivanju svijeta nalazi se u jačanju nacionalne svijesti i nacionalnih država, što je čista suprotnost putu koji su nam namijenili kreatori ideologije neoliberalnog globalnog pokoravanja. Upravo zato pokretači konaca na kojima plešu političke marionete, raspoređene po parlamentima diljem svijeta, strahuju od svakog spomena nacionalnog ponosa, a posebno bilo koje vrste homogeniziranja ljudi. Svoju ideologiju prikrivaju pojmom suvremenosti, a u stvari je riječ o trendovima nametnutim od centara moći koji koriste relativizam nacionalnih identiteta i suvereniteta za realizaciju svojih imperijalističkih ciljeva. Ekonomski, a i fizički (demografski) opstanak malih naroda, oduvijek je velikim dijelom ovisio upravo o stvaranju i očuvanju svijesti o nacionalnom identitetu na temelju kojeg se može graditi politički suverenitet.

U uvjetima opće zloupotrebe povjerenja, kada izgovorena riječ i dano obećanje nemaju gotovo nikakvu težinu, a njihovo kršenje za sobom ne povlači sankcije, nestalo je povjerenje u demokraciju, kao načinu odlučivanja o sudbini društva, nacije i pojedinca.

Rečenica, da je demokracija zapravo teror većine nad manjinom u ovim uvjetima poprima novo i još teže značenje. Ovako provođenje demokracije postaje sredstvo terora sivih eminencija (vlasnika kapitala) nad narodom, rajom, fukarom, robljem…

Metodologija provođenja ciljane odluke brižno je razrađena. Priprema se uvijek vrši stvaranjem iskrivljene i uljepšane slike, u kojoj se iznose samo one informacije koje afirmiraju odluku koju sive eminencije namjeravaju provesti. Pripremu terena izvrše za tu svrhu unaprijed stvorene “prijateljske grupe”, kojima se daje prostor za prezentiranje “prednosti” ciljane odluke. Usporedo s time gradi se paralelni sustav upravljanja, koji osigurava provedbu samovolje čak i kad ga nužnost forme demokratske procedure u tome sprječava. Paralelnom sustavu se daje dovoljna zakonska težina da može djelovati neovisno o proceduri demokratskog načina odlučivanja.

Prenošenje ovlasti najubojitiji je način zloupotrebe koju omogućava zastupnička većina, dogovorima iza zatvorenih vrata. Vrata se zatvaraju upravo iz razloga da društvo i birači ne doznaju pravi cilj i cijenu odluka koje se donose. 

Odluka se na “niže razine odlučivanja” prepušta samo u dva slučaja, ako je predlagatelj siguran da će njegov prijedlog proći ili ako zbog zakonom reguliranih obveza odluka koju je samovoljno donijela “viša razina odlučivanja” kasnije može biti osporena. U tom slučaju predlagatelj, odnosno vlastodržac koji želi provesti svoj naum, primijenit će čitav spektar metoda manipulacije koje su mu na raspolaganju.

Upravo je manipulacija procesom ulaska Hrvatske u Eu eklatantan primjer izrugivanja demokraciji, čak i u slučaju kad je referendum, kao najdemokratskiji način neposrednog odlučivanja, zajamčen ustavom, najvišim temeljni pravnim aktom države. Provedenim referendumom na način kako je to učinjeno, za što su vlastodršci pripremili teren prilagodbom i izmjenama ustava krajem 2010., omogućeno je nešto nezamislivo za suverenu zemlju. Mnogim ugovorima unaprijed je dogovoreno i potvrđeno prenošenje ovlasti na tijela koja se nalaze izvan Republike Hrvatske, a koja su vođena interesima drugih sredina, grupa ljudi i pojedinaca.

Demokracija, kao temeljno dobro i vrednota, odnosno preduvjet dobrog života za većinu ljudi, ostvariva je jedino u manjim zajednicama koje su same odredile svoje vrednote i interese, što je u čistoj suprotnosti s načinom nametanja vrednota, a posebno interesa kako je slučaj s tvorevinom Eu. Ne zagovaram zatvaranje države u sebe, stvaranje vidljive ili neke nevidljive barijere prema nikome.

Hrvatsko društvo doživljavam kao zajednicu samosvjesnih ljudi koji imaju svoj cilj. Cilj mora biti plemenit i širokogrudan, no vođen interesom hrvatskog društva, što se u državničkoj terminologiji naziva državnom strategijom, a ja bih ga radije nazvao strategijom hrvatskog društva. Kad to postignemo biti ćemo istinski spremni cijeniti druge i drugačije i s njima pronaći partnere za konstruktivnu suradnju. Domoljublje, nacija, suverenitet, ali i sama demokracija nužno moraju doživjeti svoju reafirmaciju. Mišljenja sam da je djelovanje na jačanju nacionalnog identiteta jedini ispravan način stvaranja uvjeta ponovne afirmacije pojmova koji ovom društvu mogu donijeti stvarni boljitak. Hrvatska se danas dijeli na nas koji u nju čvrsto vjerujemo i one koji rade protiv nje. Negdje u prostoru između te dvije, čvrsto suprotstavljene skupine, nalaze se oni koji su izgubili vjeru, a kojima je potrebna samo iskra da se u njima rasplamsa plamen.

Sami ćete odrediti gdje se u toj priči o Hrvatskoj nalazite Vi, no ja sam čvrsto uvjeren da hrvatski narod ima strpljenje, motiv, vjeru i snagu očuvati svoju opstojnost i ispraviti nepravde kakve je hrvatska povijest već viđala.

Jačanje nacionalne svijesti i identiteta je put alternative nasuprot samouništenju nacije i porobljavanja pojedinca kojim nas vode ljudi koji su sebe ustoličili u ulogu vođa, a u biti su marionete viših (tuđih) interesa.

Objavio: 

blog.vecernji.hr/roko-sikic