Nasljednici povampirenih ustaša djeluju u Hrvatskoj „, natpisi su srpskih medija koji su preplavili srpske portale i novine a koji su vezani uz bezazleni naziv na majici „ NKG U srcu", maturanata NKG - ovaca. Budući da znamo što bi oni učinili s ustašama za pretpostaviti je što misle i o „njihovim nasljednicima".
ÂÂ
Sjećam se svjedočenja jedne žene i Lovasa koja je pitala svog susjeda četnika za vrijeme Domovinskog rata „ Pa zašto nas ubijate, što smo vam krivi? A on je odgovorio „ Zato što ste ustaše!" , eto, to je bilo 91. godine kada su dojučerašnji susjedi u svojim sumještanima odjednom prepoznali ustaše i učinili pokolj. Stoga natpisi medija kako su ovi mladi ljudi potomci povampirenih ustaša i to zato što u natpisu svoje majice imaju U je zabrinjavajuće.
Alarmantno je da neki hrvatski portali čiji urednici žive i zarađuju kruh u Hrvatskoj državi koja je natopljena krvlju i plaćena zdravljem potomaka između ostalog i ovih maturanata, šire govor mržnje i optužuju nedužnu djecu. Natpisi na majcama Nadbiskupske klasične gimnazije za svakog čovjeka koji nema devijatan um ne predstavljaju mržnju prema drugom narodu već ljubav prema školi kojoj su posvetili četiri godine života i proveli vjerovatno naljepše dane svoje mladosti. I zato im je ta škola U srcu upravo zbog svega što im se pružila tijekom školovanja. Ako pogledamo natpise raznih reklama, u njima se često nalazi slovo ili riječ koja je napisana naglašeno. Pa ako i pogledamo nedavne natpise o djevojčici koja je mobilizirala hrvatski narod, male Nore i natpise Nora U srcu.Naravno, tada nitko nije protumačio ovaj natpis drugačije jer je svima jasno što je on značio. Međutim, problem je daleko dublji - ovo su učenici Nadbiskupske klasične gimnazije, gimnazije koja je katolička a sve što je katoličko i hrvatsko automatizmom je i ustaško, kao za onog četnika iz Lovasa.
Govor mržnje nekih novinara u Hrvatskoj prelazi sve granice tolerancije i pitam se gdje je tu Hrvatsko novinarsko društvo, postoji li etički kodeks u novinarstvu, može li i smije li pisati osoba iz čijeg pera šiklja mržnja koja truje narod? Tko sankicionira one koji blate hrvatsku mladost i proglašavaju je ustašama! Vraćamo li se u vremena kada su postojali oni koji su rukom prokazivali svoje susjede jer su tobože rekli nešto protiv Tite i Partije da bi ih tada transportirali na Goli otok i slična mjesta. Jesu li novinari koji mogu optužiti mlade i neopterećene ljude za ustaštvo zbog nedužnog natpisa na majici oni koji su „prokazatelji nedužnih". Na tragu svega što se može pročitati a posebno na ovom slučaju, u naše su se redove u medije uvukli nasljednici „povampirenih hrvatomrzaca". To je nažalost istina koja je sve više očita, posebno u posljednje vrijeme.
Ta antihrvatska medijska kampanja metastazirala je toliko duboko da je počela progoniti ne samo odrasle građane već i djecu. S druge strane, koliko je prostora dato u javnosti o provociranju homosekualaca i napadanju na volontere koji skupljaju potpise za referendum „U ime obitelji?" Ti ljudi su izloženi svakodnevnim provokacijama pa čak i fizičkim napadima. Gdje je tu antidiskriminacijski zakon? Nečija se prava i osjećaji štite a nečija se ignoriraju. Po katolicima se „pljuje" sve više a i sve što je evidentno da im je učinjeno kao nepravda se ignorira. Koliko su mediji izvještavali o bacanju eksploziva na NKG u Splitu? To je bila tek usputna vijest i to samo u nekim medijima. Zar katolička djeca vrijede manje? Zar njihova sigurnost je marginalna briga? I u ovoj situaciji preslikavaju se dijelovi svima dobro poznate Životinjske farme, Georga Orwella „ Sve su životinje jednake ali su neke jednakije od drugih".
Stoga, poručujem novinarima, širiteljima mržnje :„ Pisanje članaka i općenito uvažavanje mišljenja srpskih novinara koji pišu da su zagrebački maturanti povampirene ustaše je krajnje bezobrazno, degutantno i na kraju alarmantno za hrvatsko novinarstvo. Ako vam toliko smeta slovo U, tražite referendum da ga se izbaci iz hrvatske abecede. Morate shvatiti da je mladima u Hrvatskoj važno upisati fakultet, naći posao da ne ovise o roditeljima, osnovati obitelj i puno drugih važnih stvari. Srećom, velikom dijelu mladih na prvom mjestu je Bog,obitelj i domovina ma koliko to vas boljelo. Shvatite već jednom da je nama najbitnija naša Hrvatska i uvjek će biti u našem srcu.
Ivan Pavić
hrsvijet.net
